II. gimnazija Osijek

                Škola i školovanje u razvitku svakog naroda predstavlja jednu od najznačajnijih prekretnica i pokretnica. Posebice se to odnosi na gimnazije kao rasadnike budućih intelektualaca koji će svojim znanjem pridonijeti razvitku našega grada, ali i zemlje u kojoj živimo.

II. gimnazija Osijek ove godine, iako skromno, obilježava 25 godina kontinuiranog rada (1992. – 2017.) , ali je na odgojnom-obrazovnom području prisutna već 100 godina. Razvoj II. gimnazije Osijek uvjetovan je razvojem i promjenama društveno-političkih prilika i sustava na ovim našim prostorima, a koje su se odrazile i na promjene u odgojno-obrazovnom sustavu od 1917. do 1992. godine. Tako je II. gimnazija Osijek svoj život započela kao Privremeni ženski licej i ženska realna gimnazija (1917. – 1920.), Kraljevska ženska realna gimnazija i viši ženski licej (1920. – 1923.); Kraljevska ženska realna gimnazija (1923. – 1925.); Državna ženska realna gimnazija (1925. – 1945.); Druga gimnazija (ženska) (1945. - 1955.); Druga gimnazija (1955. – 1957.); Gimnazija Sare Bertić (1957. – 1977.); Centar za usmjereno obrazovanje Braća Ribar (1977. – 1992.) te u konačnici II. gimnazija Osijek (1992.  do danas [1].

Bez obzira na brojne promjene naziva, naša je škola u svakom razdoblju bila rasadište izvrsnosti. Kroz povijest do danas, naša škola i njezini djelatnici i učenici ostvaruju iznimne rezultate na Županijskim i Državnim natjecanjima. Svoje učenike cijenimo, poštujemo i obrazujemo ih, ne samo za svladavanje nastavnih sadržaja, nego i za život. Želimo da naši učenici iz škole iziđu kao osobe koje znaju cijeniti svoje nasljeđe, ali i koje su sposobne nositi se s izazovima koje pred njih stavlja suvremeno društvo i moderne tehnologije. Jer, bez obzira na ubrzan razvoj tehnologije i dostupnost informacija, interakcija profesora i učenika te njihovo međusobno uvažavanje, temelji su na kojima naša škola gradi svoju prepoznatljivost.

                                                                                                                                             Ravnatelj:

                                                                                                                                             Vladimir Minarik, prof.