II. gimnazija Osijek

Evo jos jedno poslijepodnevno javljanje iz Ulma. Iako je jos uvijek hladno i ima malo snijega, nase je raspolozenje puno toplije. Magdalena i ja smo pridruzene novinarskoj grupi, cime smo se izvukle od rada u grupama (sasvim slucajno), te smo prionule na posao. Rezultati ce biti itekako vidljivi. Nasi clanci bit ce objavljeni u jednim novinama (znate ono pravilo da javno ne smijemo iznositi u kojima :D ), no s obzirom da ce novine stici na nasu hrvatsku adresu i s obzirom da se Magdalena i ja volimo hvaliti (ha - ha), nas internacionalni uspjeh bit ce vam svima obznanjen.

Salu na stranu. Dakle, ostali clanovi nase hrvatske skupine prenijeli su nam kako se dobro snalaze u grupama i da nemaju problema s komunikacijom. Naime, koriste se svim mogucim sredstvima (ruke, noge, papir i olovka) kako bi "progovorili" njemacki, i pogodite - uspjeva im. Sto se hrane tice, samo cemo vam reci kako se jedva cekamo vratiti svetom slavonskom kulenu i maminom grahu. Vrijeme je u redu, radna temperatura taman na 19 ako ne i manje.

Rang lista prijateljstava:

1. Srbi - s curama se druzimo i u internatu i u muzeju. Jako su prijateljski nastrojene, uvijek nasmijane, spremne pomoci oko bilo cega.

2. Njemci - malo ih je al ih ima. Dovoljno da nam pomognu kad se "trenutno ne mozemo sjetiti neke rijeci."

3. Madjari - cure - nije da nam se nisu svidjele, ali odbijaju komunikaciju, druze se samo unutar svoje grupe. Decki - druzeljubivi, zanimljivi, pametni i krasni, imaju posve  zacudjujuca imena (npr. Gabor)

4.  Rumunji - jesu ti ljudi uopce tu? Ni da bi rijec progovorili ...

Toliko od nas za sada. Posao zove. A i disco nas veceras ceka tako da bismo htjeli sve dovrsiti na vrijeme, a kada se vratimo u internat, po starom dobrom obicaju srusit cemo se na krevet i zaspati istog casa .... Tschüss!